Planeta Ljubav

Posle izložbi Ljubav (Zvono, 1999) i Grad Ljubav (Zvono, 2003), Goran Kosanović nas sada odvodi na Planetu Ljubav. Na jedno beskonačno i nepovratno imaginarno putovanje zasnovano na stvarnim događajima (koje ćete lako prepoznati). Ali sa bitnim razlikama. 

Na površinu slikarske mitologije Gorana Kosanovića definitivno kao glavna izbija prava njegova crta – ljubav. Ona kojoj je beskrajno posvećen, od koje je sazdan, zbog koje i radi sve ovo. Transformišući sebe u prigodnu predstavu da bi, najpre on, a potom i mi, dospeli do te, toliko važne i neophodne planete, Kosanović čini mala i velika čuda – u slikarskom, ali i u high-tech smislu. Odranije poznat i osvedoćen po umetničkim veštinama, on nam danas pokazuje da je takođe savladao i umeće preobražavanja korišćenjem aksesorija za ovakva putovanja. Ali to je samo zamka, Kosanović nam zapravo samo jedno govori – prava mudrost je spoznati samu ljubav, njenu suštinu i moć (koja pretvara nemoguće u moguće), koja nas čini jakima i nedodirljivima, koja nas uzdiže iznad svakodnevice i emocionalnih i etičkih poraza koje donosi ovo vreme. Pri tome, neophodno je uočiti razliku između prave ljubavi i lažne. U tome je ovaj umetnik pravi poznavalac, iskusni predvodnik i pouzdani ocenjivač. Oslonimo se na njegov sud bez predrasuda, pođimo tim putem jer on garantuje uspeh te misije. 

A za to više nije dovoljan samo grad ljubavi, već čitava planeta, ona na koju je već otputovao Goran Kosanović i na koju nas sa svom svojom ljubavlju poziva i očekuje. 

Pridružimo mu se. 

A sada bih završio sledećim songom:

 I’m walking through streets that are dead
Walking, walking with you in my head
My feet are so tired, my brain is so wired
And the clouds are weeping

 Did I hear someone tell a lie?
Did I hear someone’s distant cry?
I spoke like a child; you destroyed me with a smile
While I was sleeping

 I’m sick of love but I’m in the thick of it
This kind of love I’m so sick of it

 I see, I see lovers in the meadow
I see, I see silhouettes in the window
I watch them ’til they’re gone and they leave me hanging on
To a shadow

 I’m sick of love; I hear the clock tick
This kind of love; I’m love sick

 Sometimes the silence can be like the thunder
Sometimes I feel like I’m being plowed under
Could you ever be true? I think of you
And I wonder

 I’m sick of love; I wish I’d never met you
I’m sick of love; I’m trying to forget you

 Just don’t know what to do
I’d give anything to be with you 

(Bob Dylan, Love Sick) 

Jovan Despotović
Galerija Zvono, Beograd, 4.2012